U dobroj namjeri

comment 0
KOLUMNA

U dobroj namjeri

Prije nekog vremena me nazvala prijateljica, čiji je glas već kod pozdrava dao naslutiti da se nalazi u stanju oduševljenja. Inače je znam kao suzdržanu osobu, koja ne naginje izljevima emocija, tako da sam se odmah zapitala koji bi mogao biti razlog njezinom razdraganom uzbuđenju. Na odgovor nisam morala dugo čekati, jer mi je i prije uobičajenog pitanja „kako si?“ gotovo u jednom dahu ispričala kako se upustila u genijalan posao zvan MLM i da joj se moram obavezno pridružiti!

Teorija i praksa

Multi Level Marketing ili po naški mrežni marketing je način distribucije u kojem poduzeće prodaje svoje proizvode putem samostalnih distributera. Oni koji s tim sistemom prodaje nisu upoznati, vjerojatno su već čuli za pojmove poput financijska piramida ili piramidni sustav. Potonji u mnogo zemalja nije dozvoljen, ali je granica između tih dviju struktura vrlo često nevidljiva.

Toliko o teoriji. U praksi to funkcionira tako da moraš platiti za članstvo u klubu izabranih odnosno kupiti robu u određenoj količini, a zatim se moraš sam pobrinuti pronaći nove sudionike i istomišljenike koji vjeruju u brzo bogaćenje i koji su također spremni uplatiti određenu sumu novca da se uhvate u kolo. Dok je upitno hoćete li se baš vi obogatiti, neosporno je da će organizatori tog sistema trljati ruke i tapšati se uzajamno po ramenima zbog uspješno obavljenog posla.

O čemu se radi u konkretnom slučaju?

Ni manje ni više nego o senzacionalnoj kremi, koja ti omogućuje da svoj izgled doslovno preko noći renoviraš i osvježiš! Jedno veče si namažeš lice i drugi dan se više ne možeš prepoznati u zrcalu iz kojega te gleda tvoje, za najmanje 10 godina podmlađeno lice. Drugi dan namažeš sve dijelove tijela napadnute celulitom, koji zatim preko noći netragom nestane. Treći put naneseš kremu na tvrdokorno salo na trbuhu i ono se samo od sebe otopi do jutra. A ako ti preostane još nešto od te čudotvorne kremice, možeš ju slobodno namazati na kruh i pojesti za doručak, jer je proizvod toliko sjajan i zdrav da ga mirna srca možeš konzumirati i oralno. (Pitam se samo da li se onda i unutarnji organi „podmlade“ ili to svemoguće sredstvo djeluje samo na fasadu?)

Kako funkcionira mobilizacija članova?

Jednom riječju perfektno – Brainwash u njegovom izvornom obliku: „Znaš, veli ti ona meni, puno ljudi je sumnjičavo u pogledu MLM, ali to je zato što nisu dobro informirani i što su zavidni na uspjehu nas odabranih. Zato je tako puno kritike u društvenim mrežama, pa je najbolje da ih uopće ni ne čitaš. Ja znam da si ti dovoljno razumna i da nećeš povjerovati u to škrabanje i upravo je to razlog zašto baš tebi pružam priliku da nam se pridružiš. Wow! Kada sam to čula u tijelu sam osjetila jezu, ali ne od radosti, već od zebnje. Ako kažem da nisam zainteresirana, time sam samu sebe diskreditirala u pogledu svoje inteligencije i priznajem da sam previše glupa da bih razumjela šansu koja mi se ukazuje.

Podsjeća li vas to na nešto? Pa naravno, na čuvenu bajku Hansa Christiana Andersena „Carevo novo ruho!“ U njoj su dvojica varalica istkala caru prekrasnu odjeću od nevidljivih niti odnosno ni od čega i rekli mu da samo najpametniji ljudi posjeduju sposobnost da ju vide. Niti umišljeni car niti itko od njegovih podanika nije se usudio reći istinu i dok je on uzdignute glave hodao ulicama svoje carevine odjeven u donje rublje, samo se jedno neiskvareno dijete usudilo povikati „car je gol“ i time raskrinkati očiglednu laž.

Usprkos svim nastojanjima moja me prijateljica na njezinu žalost nije uspjela pridobiti na svoju stranu, a da se i ona nalazi u fazi preispitivanja cijelog pothvata pokazuje i naš razgovor vođen nekoliko tjedana kasnije u kojemu se naslućuje trunka sumnje:
„I kako napreduje posao?“
„Pa, znaš……… meni u biti nikada i nije bio cilj nešto zaraditi………“

Sličan slučaj

Cijela ova priča me podsjetila na jednu epizodu u mome životu od prije par godina. Pratila sam jednu drugu prijateljicu na predavanje (čitaj prodaju magle) o tome kako se obogatiti preko noći. Dobro, neki su za to trebali i više godina, ali je uspjeh na kraju zagarantiran. Radilo se o tome kako trebamo samo točno definirati svoje ciljeve, okružiti se uspješnim ljudima, oprostiti se od svih onih koji oko sebe šire negativnu energiju, svaki dan provesti vježbu zvanu „Uspjet ću“, na papiru napisati egzaktnu sumu koju želimo zaraditi s datumom do kada se naša želja treba ispuniti i to pohraniti u svome novčaniku. U redu, sve je to lijepo i krasno, ali te natuknice nazvati „programom uspjeha“ je bilo prilično pretenciozno, a izgledalo mi je da to nije bilo samo moje mišljenje. Pogled mi je odlutao na druge učesnike seminara i mogla sam vidjeti kako se lagana nevjerica, da ne kažem očaj očitava na licu jedne žene, dok je njezin muž samo klimao glavom. Upravo sam s tom ženom razgovarala prije početka predavanja i tako saznala da je dala otkaz na poslu i da joj je želja da osnuje svoju tvrtku. Bila je puna nade da će je seminar motivirati da ustraje na svome putu i pružiti joj korisne i u praksi provodljive savjete. Nažalost je njezino lice umjesto zadovoljstvom odisalo razočaranjem.

Kako je izgledalo ni naš predavač nije uočio kod publike ni tračak entuzijazma, te je shvatio da nam za naš novac ipak mora nešto više ponuditi. A što može nevjernike bolje uvjeriti nego neosporni dokazi? Tako smo na prezentacijskom ekranu imali priliku vidjeti mnoštvo šarenih slika na kojima se od uha do uha smiješio njegov šef: na prvoj slici drži papir s ispisanim brojem 10.000.000 USD, a na drugoj se vidi izvod s njegovog bankovnog računa koji samo 15 godina kasnije pokazuje točno tu sumu. U tom trenutku naš predavač pada u ekstazu, otvara širom usta i pritom poprska slinom sve one koji sjede u prvom redu te uzvikne: „Možete li vi to sebi zamisliti, on nije zaradio 9.999.999 USD, a isto tako ni 10.000.001 USD, ne, on je zaradio točno onaj iznos koji je želio! I što vi kažete na to?“ Mi smo bili toliko šokirani tom spoznajom tako da nitko od nas nije uspio progovoriti ni jednu riječ. I prije nego smo se uspjeli oporaviti od zaprepaštenja, već su nam pred očima osvanuli novi dokazi: šef ispred svoje vile u Cannesu, šef pored svog helikoptera, šef naslonjen na kaminu u sobi svog zimovališta, šef lica opaljenog suncem na svojoj jahti u Nici i kao vrhunac svega šef u svom crvenom Ferrariju!

Kada se naš predavač pribojao da ćemo usprkos ushićenju primijetiti da su fotografije mizerno retuširane, ubacio je u nižu brzinu i pokazao nam još jednu sliku. Na njoj se mogao vidjeti on sam pored svoga Porschea. Ostavio nas je par trenutaka u miru da nas prožme inspiracija, a zatim dodao da je i on na najboljem putu ostvariti sve ono što je njegov šef već postigao. Onda smo još saznali kako auto s lakoćom postiže brzinu od 250 km/h, a samo onda kada se njegova djevojka vozi s njim smanji na 180 km/h. Toliko je hvalio svoj Porsche, da sam već pomislila kako honorarno radi za nekog prodavača, koji mu za svaki prodani primjerak isplaćuje proviziju. Šteta truda, mi ni izdaleka nismo bili potencijalne mušterije.

Zatim je nastavio s nizanjem dokaza koji govore u prilog njegovom programu, ali ja sam se potpuno isključila i očima pregledavala čitavu salu u potrazi za skrivenim kamerama. Cijelo je predavanje bilo toliko nevjerojatno, da nije moglo biti istinito. Ili nas je netko krišom snimao ili smo prisustvovali predstavi putujućeg satiričnog teatra. Na kraju svega, prije nego bi se netko usudio upitati u čemu je zapravo poanta te lakrdije, naš predavač se požurio podijeliti nam reklamne brošure u kojima je stajalo da se za neki sitniš od par tisuća eura možemo prijaviti na ekskluzivni VIP Coaching, gdje će nas specijalni treneri obučiti i naučiti svemu što trebamo znati, kako bi se onda i mi jednoga dana mogli slikati pred vilama, jahtama i ostalim rezultatima našega obogaćenja. A ako nam to ne uspije, onda će nam barem moći pokazati kako ćemo sebe namontirati na tuđe fotografije.

Pitanja na kraju

Ako se na koncu upitam koji su razlozi zašto se netko poput moje prijateljice s početka priče upušta u takve suspektne poslove onda se, da budem pravedna, moram upitati i sljedeće:
Zašto nekim sportašima nije dovoljna uobičajena doza adrenalina nego ju moraju potencirati do nebesa baveći se sve ekstremnijim sportovima?
Zašto netko svoje nezadovoljstvo utapa u neograničenim količinama visokopostotnog etanola?
Zašto netko tješi svoju napaćenu dušu trpajući u sebe ogromne gomile hrane koje zalijeva s prezašećerenim vodicama aromatiziranim umjetnim aromama?
Zašto netko konzumira legalna ili ilegalna sredstva koja se nabavljaju s ili bez recepta da bi se mogao nositi s teškom svakodnevicom?
Zašto netko i u poodmaklom životnom dobu još uvijek jurca za karijerom i gomilanjem materijalnih dobara, jer smatra da su mu u djetinjstvu bile uskraćene zaslužene pohvale i priznanja?
Zašto netko dopušta da ga drugi iskorištavaju, samo zato što se osjeća usamljenim i teži da bude dio društva?

Svi mi imamo svoje razloge, a i svoja iskustva. Svaka se škola plaća, ali nijednu cijenu ne treba uzeti zdravo za gotovo. Da biste troškove školarine držali u granicama, napravite svoju vlastitu računicu: pomnožite želje i htijenja, podijelite ih s mogućnostima i na kraju oduzmite pokoju nerealističnu iluziju. A zatim se cjenkajte do mile volje. To donosi plodove ne samo na zelenoj, nego i na tržnici života!

Please follow and like us:

Odgovori